Bojana Kočić

U psytrance sam se zaljubila još sa četrnaest godina. Taj žanr je za mene oduvek bio više od muzike — on je prostor u kom se emocija i energija stapaju u nešto što je teško opisati rečima. Psytrance mi je dao osećaj pripadnosti, slobode i onog unutrašnjeg plamena koji me i danas vodi kroz svaki nastup.

Na sceni me najviše pokreće povezanost sa publikom. Kada vidim kako reaguje, kako diše zajedno sa muzikom i kako joj se potpuno prepušta, to je trenutak u kom sve dobija smisao. Njihova energija mi je vetar u leđa, njihov osmeh i pokret mi vraćaju snagu čak i kada je nemam, a njihov feedback me inspiriše da dam više nego što sam mislila da mogu.

Za mene je svaki set jedno lično putovanje koje delimo — ja kroz muziku, oni kroz energiju. I baš u toj razmeni nastaje ono magično zbog čega sam ovde.